
Ihtiofauna Bosuta | Autohtone vrste
Krupatica
Blicca bjoerkna
Krupatica je čest stanovnik reke Bosut, često nepravedno zasenjena svojom bliskom rođakom deverikom. Ipak, njena izdržljivost i brojnost čine je važnim delom sremačkih voda.
Ova riba ima veoma visoko i bočno jako spljošteno telo. Na prvi pogled veoma liči na deveriku, ali se od nje jasno razlikuje po krupnijoj krljušti i crvenkastim bazama uparenih peraja (grudnih i trbušnih). Takođe, krupatica ima znatno veće oko u odnosu na veličinu glave, što joj daje prepoznatljiv izgled i omogućava bolju vidljivost u specifičnim, blago zamućenim vodama Bosuta.
Život u jatima na dnu
Poput ostalih šaranskih riba, krupatica je veoma društvena i naseljava dublje, mirne delove toka sa muljevitim dnom. Najaktivnija je tokom toplijih meseci, kada se u velikim jatima hrani sitnim organizmima koje pronalazi prekopavajući rečni nanos. Njeno prisustvo je indikator stabilnog barskog ekosistema.
„U vodama oko Višnjićeva, krupatica je stalni pratilac deverike. Iako retko dostiže veliku težinu, njena borbenost na laganom priboru uvek mami osmeh ribolovaca i predstavlja uvod u bogatu ribolovačku tradiciju ovog kraja.”
Prilagodljivost i ekološki značaj
Ona je izuzetno otporna riba i dobro podnosi variranja u kvalitetu vode, što joj omogućava da opstane u različitim uslovima koje donose godišnja doba u Parku prirode. Njena uloga u ekosistemu je višestruka – od održavanja čistoće dna prekopavanjem sedimenata, do toga da predstavlja primarni izvor hrane za krupnije autohtone grabljivice poput štuke i soma, održavajući tako prirodni balans.
Tehnički profil
- Građa: Visoka, spljoštena
- Oči: Izrazito krupne (prepoznatljivo)
- Peraja: Crvenkasta pri korenu
- Mrest: Maj – Jun (u plićacima)
- Dužina: Prosečno 15-25 cm
Ribolovni status
- Status: Autohtona (domaća)
- Zakonska mera: Nema minimalne mere
- Zanimljivost: Često se meša sa deverikom
Arhivska beleška
U starim ribarskim zapisima iz Morovića, krupatica se često pominje kao "glavna hrana zimske štuke". Digitalizacija dokumentacije projekta "Mali Bosut" ukazuje na njenu stalnu brojnost uprkos promenama u režimu voda tokom 20. veka.