
Fauna Bosuta | Vodozemci
Velika zelena žaba
Pelophylax ridibundus
Velika zelena žaba je neprikosnoveni „vladar“ obala Bosuta. Kao najveći evropski vodozemac iz grupe bezrepix vodozemaca, ona je sinonim za zvuk proleća i leta u Parku prirode „Mali Bosut“.
Ova vrsta dostiže impresivne dimenzije i veći deo života provodi u direktnom kontaktu sa vodom. Boja operja joj varira od maslinaste do zasićeno tamnozelene sa nepravilnim tamnim mrljama, što joj omogućava savršenu kamuflažu među lokvanjima i trskom. Prepoznatljiva je po izuzetno snažnim zadnjim nogama, koje joj omogućavaju munjevit beg u dubinu reke pri najmanjem znaku opasnosti.
Akustični simbol Bosuta
Mužjaci su poznati po svom snažnom oglašavanju koje se, zahvaljujući spoljašnjim vokalnim kesama sive boje, čuje na velikim udaljenostima. U tišini Morovića i Batrovaca, njihovi horovi su najbolji pokazatelj vitalnosti vodenih staništa. Za razliku od šumske žabe, velika zelena žaba zahteva stalne vodene površine, poput glavnog toka reke ili dubokih melioracionih kanala.
„Ova vrsta igra presudnu ulogu u lancu ishrane. Kao proždrljiv predator, ona reguliše brojnost insekata, ali i drugih manjih vodozemaca, dok sama predstavlja osnovnu hranu za strogo zaštićene ptice poput sive čaplje i bele rode.”
Ekološka uloga i monitoring
Zbog svoje propustljive kože, velika zelena žaba je izuzetno osetljiva na hemijsko zagađenje vode. Aktivni monitoring ove vrste na potezu oko Šidskog regiona omogućava nam rano otkrivanje promena u kvalitetu vode. Digitalizacija podataka o njihovim mrestilištima pomaže nam da identifikujemo zone koje zahtevaju najviši nivo zaštite od poljoprivrednog oticanja.
Tehnički profil
- Dužina tela: do 15 cm (ženke veće)
- Maks. težina: preko 150 g
- Stanište: Glavni tok, duboki kanali i mrtvaje
- Vokalizacija: Izrazito snažna (spoljne kese)
- Status: Strogo zaštićena (RS)
Ishrana
- Leteći insekti (vilini konjici, muve)
- Puževi i pauci
- Sitni kičmenjaci (ređe)
Znakovi prisustva
Glasni horovi mužjaka tokom večeri (maj–juli) i karakteristični krugovi na vodi pri skoku u reku.
Arhivska beleška
Analiza OCR digitalizovanih bioloških mapa iz 90-ih godina ukazuje na visok stepen povezanosti ove vrste sa rukavcima oko Višnjićeva. Današnji monitoring potvrđuje stabilnost populacije na ovim lokalitetima.