
Fauna Bosuta | Sisari
Jazavac
Meles meles
Jazavac je najpoznatiji inženjer podzemnog sveta. Njegovi složeni sistemi hodnika i jazbina, koje pedantno kopa u suvim obodima hrastovih šuma uz Bosut, dom su koji često deli sa drugim vrstama, poput lisica ili divljih mačaka.
Sa svojim prepoznatljivim crno-belim prugama na glavi i snažnim, zdepastim telom, jazavac je mirna, ali veoma snažna životinja iz porodice kuna. Poznat je po svojoj urednosti; svoje jazbine drži besprekorno čistim, redovno iznoseći staru i unoseći svežu posteljinu od suve trave i lišća. Aktivan je uglavnom noću, krećući se utabanim stazama koje decenijama koriste generacije istog klana.
Gospodar noćnih staza
Iako ga retko viđamo, njegovo prisustvo u Parku prirode „Mali Bosut“ je lako uočljivo po dubokim otiscima snažnih kandži. Jazavac je svaštojed – njegova ishrana varira od sezonskog voća, žireva i korenja, do puževa, glista i sitnih glodara. Na taj način on vrši važnu ulogu u održavanju zdravlja šumskog zemljišta i kontroli populacije insekata.
„Jazavac je simbol snage i opreza. Njegova jazbina, poznata kao 'grad', predstavlja jedan od najsloženijih građevinskih poduhvata u životinjskom svetu, sa više ulaza i nivoa koji se prostiru duboko ispod korena starih lužnjaka.”
Tragovi u prirodi
U atarima oko Šida, Morovića i Višnjićeva, jazavca možemo detektovati po specifičnim „toaletima“ – malim jamama na rubu šume koje koristi isključivo za vršenje nužde. Tokom zime, on pada u stanje smanjene aktivnosti (dormancije), oslanjajući se na rezerve masti sakupljene tokom plodne sremačke jeseni.
Tehnički profil
- Dužina tela: 60 – 90 cm
- Težina: 10 – 17 kg
- Sklonište: Podzemni "gradovi"
- Ishrana: Svaštojed (omnivor)
- Aktivnost: Nokturnalna (noćna)
Identifikacija
- Karakteristične crno-bele pruge
- Petoprsni otisak sa dugim kandžama
- Zbijeno, čvrsto telo
Osmatranje
Lokaliteti uz obodne nasipe Bosuta i stare šumske odseke. Najbolji rezultati uz foto-zamke.
Arhivska beleška
OCR analiza lovačkih hronika Srema (1960-ih) ukazuje na to da su jazavci oduvek birali iste mikrolokacije za svoje jame. Digitalna mapa Parka prirode potvrđuje kontinuitet ovih staništa već duže od pola veka.