
Mikologija | Rečni rukavci i šikare
Judino uvo
Auricularia auricula-judae
Judino uvo je fascinantna gljiva koja se često sreće u vlažnim nizijskim šumama uz Mali Bosut. Svojim neobičnim oblikom, koji neverovatno podseća na ljudsku ušnu školjku, predstavlja jednu od najprepoznatljivijih vrsta našeg regiona.
Detaljna morfologija
Plodno telo: Širine od 3 do 10 cm. Oblik je peharast, nepravilan i često uvrnut, podsećajući na uvo. Konzistencija je specifična – želatinasta, mekana i elastična, dok sušenjem postaje tvrda, crna i krtu.
Boja i površina: Spoljašnja strana je sitno somotasta, bledo smeđe do sivo-crvenkaste boje. Unutrašnja strana (himenijum) je glatka, sjajna i često prošarana žilicama koje podsećaju na krvne sudove, boje tamne čokolade ili purpurno-braon.
„Judino uvo je jedna od retkih gljiva koja se može sakupljati tokom cele godine, čak i usred zime. Njena sposobnost da nakon isušivanja, usled prve kiše, ponovo upije vlagu i povrati svoju elastičnost čini je pravim biološkim fenomenom vlažnih šuma Srema.”
Stanište i ekologija
U Parku prirode „Mali Bosut”, ova gljiva raste isključivo na mrtvom ili oslabljenom drvetu lišćara. Njen najčešći domaćin je crna zova (Sambucus nigra), ali se može naći i na bagremu ili vrbama u blizini rečnih kanala. Voli osenčena i veoma vlažna mesta gde je isparavanje minimalno.
Mikološki profil
- Porodica: Auriculariaceae
- Sezona: Tokom cele godine
- Jestiva vrsta
- Vrednost: Dobra (lekovita)
- Stanište: Stara zova i lišćari
Karakteristike
- Tekstura: Želatinasta
- Oblik: Ušna školjka
- Boja: Kestenjasto-braon
- Ukus: Blag, hrskav
Napomena: Izuzetno cenjena u azijskoj kuhinji i tradicionalnoj medicini.
Lekovita svojstva
U narodu je odavno poznata po blagotvornom dejstvu na cirkulaciju. Savremena istraživanja potvrđuju da Judino uvo sadrži polisaharide koji sprečavaju zgrušavanje krvi, zbog čega se preporučuje kao dopuna u ishrani za regulaciju vaskularnih problema.
Kulinarska primena
Iako nema jak sopstveni ukus, njena hrskava tekstura je čini idealnim dodatkom supama i salatama. U Sremu se često suši i čuva za zimsku upotrebu, jer proces sušenja i ponovne rehidratacije ne kvari njena nutritivna i organoleptička svojstva.