
Fauna Bosuta | Detlići
Srednji detlić
Dendrocopos medius
Srednji detlić je neraskidivo vezan za stare hrastove šume Srema. Za razliku od svojih srodnika, on je pravi specijalista za krošnje starih lužnjaka u kojima pronalazi hranu i sigurnost.
Prepoznatljiv je po jarkocrvenoj kapi koja prekriva celo teme, bez crnog ruba koji je karakterističan za velikog detlića, i nežno ružičastom podrepu. Njegovo ponašanje ga jasno izdvaja: on retko snažno „dobuje” po stablu. Umesto toga, on užurbano i tiho pretražuje pukotine u kori drveta tražeći insekte, krećući se po tankim granama u vrhu krošnje sa neverovatnom spretnošću.
Indikator zrelosti šumskog fonda
Njegovo prisustvo na Malom Bosutu direktno ukazuje na postojanje očuvanih delova šume sa starim, krupnim i delimično suvim stablima. Kao "arhitekta šume", on pravi duplje koje su od vitalnog značaja za biodiverzitet, jer ih kasnije koriste mnoge druge vrste ptica pevačica, kao i slepi miševi koji su u ovom području pod strogom zaštitom.
„Dok veliki detlić može opstati i u parkovima, srednji detlić je isključivo ptica šumskih ekosistema. Njegova populacija u zonama Morovića i Višnjićeva predstavlja jedan od najstabilnijih genetskih rezervoara ove vrste u Vojvodini.”
Tihi čuvar hrastika
Srednji detlić je stanarica, što znači da šume uz Bosut ne napušta ni tokom najhladnijih zimskih meseci. U tom periodu se često može videti kako energično čisti koru od larvi potkornjaka, vršeći važnu sanitarnu funkciju. Monitoring se vrši prvenstveno detekcijom njegovog nazalnog oglašavanja „kvaj-kvaj”, koje je najintenzivnije početkom marta.
Tehnički profil
- Dužina: 20 – 22 cm
- Raspon krila: 33 – 34 cm
- Ishrana: Insekti (skriveni u kori), biljni sokovi
- Status: Stanarica (Strogo zaštićena)
Specifičnosti
- Glava: Potpuno crvena kapa (oba pola)
- Lice: Belji obrazi bez crne pruge do kljuna
- Vokalizacija: Nazalni, plačni tonovi
Gde ga naći?
Stare hrastove šume lužnjaka, visoka stabla sa ispucalom korom i rubni delovi šuma uz kanale.
Arhivska beleška
Istorijski OCR izveštaji potvrđuju da je seča starih stabala krajem 20. veka dovela do lokalnog pada populacije. Današnja strategija Parka prirode „Mali Bosut“ fokusirana je na očuvanje stabala sa dupljama upravo radi povratka ove plemenite vrste.